Nitko ne živi vječno pa čak ni oni koji su to zaista zavrijedili.

Ovo je sretna priča o jednoj psećem životu koji je završio negdje pred jutro 07.11.2012.

Ne znamo kad se rodila i ne znamo što joj se sve događalo do jedne hladne zimske noći 2002. godine kad je Branko slučajno izašao na ciču zimu i čuo da nešto u mraku ... ciči. Skviči. Cvili. Siroto promrzlo pseto, vjerojatno izbačeno a svakako izgubljeno. Kasnije se pokazalo da je trudna pa je to valjda bio razlog izbacivanja. Još kasnije se pokazalo da su štenci ispali mješanci pa je to bio vrlo vjerojatan razlog izbacivanja. Takvi su ljudi. Nema gorih životinja od ljudi. Ali nisu baš svi ljudi takvi i Ada je zalutala baš kod takvih koji nisu.

Ada je odgojila svoje štence i oni su razdijeljeni drugim dobrim ljudima. Sljedeće godine dolutala je još jedna skotna kuja pa je Ada odgojila i njene štence. Malo je pomagala, a zapravo ih je prisvojila i odgajala kao svoje.

Voljela je sve živo, a to sve uključuje i mačke. I to ne neku svoju jednu mačku s kojom dijeli dom. Voljela je sve mačke iz susjedstva, a mačke su voljele nju i nisu je se bojale. Živjela je u dvorištu bez ograde i slobodno šetala cijelim selom kad god je htjela. Treba li reći da je voljela svakog u selu i da je svatko volio nju? Naravno.

Voljela je prirodu i više od svega voljela je dokono ležati u travi. U kuću je ulazila na spavanje samo ako je padala kiša ili je bilo jako hladno. U svojim zadnjim danima, kad je bila jako slaba i slabo pokretna, voljela je ležati na travi  i osjećati da je dio prirode. Jasno se vidjelo da joj se „smješka brk“ dok leži u travi. Bilo ju je teško nagovoriti da uđe u kuću na spavanje jer vani nije bilo dovoljno hladno da bi osjetila potrebu za krovom nad glavom.

U životu je prošla neusporedivo bolje nego što se mogla nadati. Nakon lošeg početka našla je dom i prijateljstvo i sve to višestruko vraćala svojim toplim pogledom. Dobila je najbolje od oba pseća svijeta. Imala je i zaklon kad ga je trebala i slobodu nesputanog kretanja kad ju je željela.

Ah da, Ada je bila dugodlaki njemački ovčar, autohtona pasmina zagrebačkih Mlinova.

Zbogom, draga Ada i hvala ti za svu pseću ljubav koju si nam pružila. Nadamo se da smo ju znali uzvratiti.